Fra Antun Mrzlečki je franjevac kapucin, Varaždinac, rođen 1954. godine. Živio je dugi niz godina u Njemačkoj i tamo studirao glazbu, glavni predmet klasična gitara. Osim dužnosti u kapucinskom samostanu u Osijeku bavi se muzikologijom lutnje i rane glazbe. Do sada je objavio mnoge članke i preveo mnoštvo knjiga škole za učenje sviranja na baroknoj lutnji.

Barokna lutnja je instrument koji ima oblik gitare s 13 pari žica. Lutnja je najotmjenije žičano glazbalo s 300-godišnjim repertoarom koji je od 1500. do 1800. najveći od sviju glazbala. Još i danas se u Italiji graditelj violina naziva liutao, a u Francuskoj graditelj žičanih glazbala luthier, što dokazuje lutnjin nekadašnji status. Vidljivo po velikom repertoaru, bila je vrlo popularno glazbalo obrazovnog europskog građanstva i jedno od tipičnih glazbala europske aristokracije. U Dalmaciji 16. st. renesansna se lutnja nazivala leut, a najpopularnija je bila u Dubrovniku i Splitu kao tipično glazbalo plemstva.

Leute moj mili hoću te moliti mojoj gospoji malo pozvoniti, jeda ti od Mene blje srjeće budeš čemerno tere nje srdačce dobudeš. (Dubrovnik, 1507. Džore Držić)

Koncertom je fra Antun oduševio mnoštvo koje je došlo čuti ovaj nesvakidašnji i neobično interesantan nastup. Mnogi ljudi su se nakon koncerta interesirali za instrument da ga vide. Stoga je nakon nastupa fra Antun Mrzlečki govorio zainteresiranim vjernicima o povijesti ovoga ponovno otkrivenog instrumenta. To pokazuje da rana glazba u današnjem svijetu buke kao nikada u povijesti čovječanstva dotiče ljudsku želju i čežnju za duhovnim i transcendentnim. Uvijek najbolji medij za to, pa i danas je glazba. Lutnja preko svog privlačnog izgleda sa težinom izvedbe radi zahtjevnog broja žica stvara upravo nježan zvuk i prekrasnu harmoniju koja nailazi put do srca današnjeg čovjeka.

<< arhiva