Na repertoaru su bila djela Vivaldija, Bacha, Barriosa, Dedića i Gattalija, a slušatelji, istina malobrojni ali istančanoga ukusa, znali su kvalitetu, i trud, i darovitost umjetnika primjereno nagraditi. Bio je pomalo neuobičajene dužine, jer uz stanke i "bis", velika kazaljka sata gotovo je dva puta obišla puni krug, no oduševljenoj je publici, očigledno, vrijeme proletjelo.

Budući da je to posljednji ovosezonski koncert u okviru Koncertnoga ciklusa grada, bilo bi razloga za tugu. No ako se zna da se na završetak koncertne sezone grada, istodobno naslanja Osječko ljeto kulture s obiljem različitih sadražaja, a samo glazbenih će biti osam, treba se radovati, jer osječko Gradsko poglavarstvo nastavlja brinuti da srpanj u gradu na Dravi bude dobro osmišljen, zanimljiv, a nerijetko, bogme, i intrigantan.

Moglo se čuti od gospođe Ljerke Hedl, voditeljice Odjela za kulturu u društvenim djelatnostima grada Osijeka kako je prije jednoga desetljeća Branko Mihaljević bio jedan od začetnika ideje vezane uz pokretanje Koncertnoga ciklusa u kojem je Koncertna direkcija iz Zagreba, osobito u početku, imala važnu ulogu. Danas glavninu Osječani odrađuju angažirajući vlastite snage, a Odjel za kulturu pokazao je kako se sasvim dobro i sam snalazi u novim izazovima. Sigurno će, pripomenula je gospođa Hedl, u sjećanju još dugo ostati koncerti Valtera Dešpalja ili Aleksandra Starkmana, koji je digao na noge cijelu dvoranu, tadašnjega, Pedagoškoga fakulteta i nije pretjerano reći kako je upravo taj koncert u proteklome desetljeću jedan od najboljih. Isto tako zaljubljenike u klasiku oduševili su Vladimir Krpan, Zagrebački kvartet s Goranom Končarom, u HNK-u Pečuška i Panonska filharmonija, prošle godine violinist Stefan Milenković, a ove Ivo Pogorelić. S punim se pravom može reći kako je i upravo ispraćena sezona bila kvalitetna, a zasluga pripada kako, uvjetno rečeno, velikim koncertima s velikim glazbenim imenima, jednako i onima ne tako poznatim glazbenicima, ali koji su kvalitetom u samome vrhu.

- Sretna sam što se kroz proteklih 10 godina nastavila građanska kulturna tradicija Osijeka, kao koncertnoga grada s izvrsnom koncertnom publikom. Jer mnogi pamte vrijeme kad su se u Glazbenoj školi, što je nekada bila u Jägerovoj ulici, iako bez nekih velikih i posebno komfornih dvorana u kojima se nije sviralo na posebno dobrim instrumentima događali krasni koncerti, koji su kvalitetom prevladali prostorne i sve ostale neuvjete, podsjetila je gospođa Hedl.

Lijepo je bilo doznati kako će se u prostoru Eurodoma u doglednoj budućnosti osigurati i jedna velika koncertna dvorana, ali i kako prostori starih crkvi u Tvrđi te dvorana na Filozofskome fakultetu neće pasti u kulturni zaborav. Tako će nove generacije imati još više prilike za nastavak njegovanja kulturne tradicije svojega grada, kako oni koji od najranijega djetinjstva kreću u tome smjeru, preko onih koji će akademsku naobrazbu stjecati na Umjetničkoj akademiji, ali i svi ostali, jer primjer diplomirane ekonomistice na čelu Odjela za kulturu u društvenim djelatnostima osječkoga Gradskoga poglavarstva nedvojbeno govori upravo toj činjenici u prilog.

Lj.B.

<< arhiva