17-06-2008

ODLIČNO GOSTOVANJE NA KRAJU BAROKNE KONCERTNE SEZONE U FRANJEVAČKOJ CRKVI SV. KRIŽA U TVRĐI

Putovanje kroz barok uz flautu, obou i orgulje
Renata Penezić (flauta), Branko Mihanović (oboa) i Edmund Andler-Borić (orgulje), članovi Zagrebačkoga baroknoga trija stavili su 17. lipnja na najbolji mogući način točku na "i" koncertnoj sezoni barokne glazbe 2007./2008., koju su realizirali franjevački samostan i Grad Osijek. Koncert je bio izvrstan i zavrjeđuje s punim pravom zahvalu i pohvalu glazbenicima, ali i organizatorima jer su podsjetili one koji znaju, ali i poučili neku novu slušateljsku publiku o ljepotama jednoga vremena, posve drugačijega od našega. Osječki nastup Zagrebačkome baroknome triju bio je, nakon Đakova, drugi iz ciklusa u aranžmanu Ministarstva kulture, u kojega su bili uključeni i gradovi Našice, Ludbreg i Sisak. Program je, objasnio je Edmund Andler-Borić pisan baš za flautu, obou i orgulje, a mogle su se čuti skladbe Telemanna i Quantza, njemačkih baroknih autora, kao i Jeana Baptistea Loeilleta, francuskoga skladatelja toga doba te kompozicije anonimnoga engleskoga i hrvatskoga skladatelja. U središnji dio koncerta, međutim, uklopljen je Mozart. Takav odabir repertoara imao je smisla, budući da su Mozartovi učitelji, moglo se čuti, svoj glazbeni vrhunac postigli upravo u baroku. Na pitanje što barok razlikuje od ostalih glazbenih stilova Edmund Andler-Borić jednostavno i vrlo slikovito kaže kako je to stil pun afekata i da je pomalo anticipirao i 19. i 20 stoljeće: „Ne želim obezvrijediti klasiku, jer klasika je otišla u drukčijem smjeru, no treba istaknuti kako je barok iznjedrio instrumentalnu glazbu i postavio je na čvrste temelje. Isprofilirao je instrumente, pa su orgulje na kraju krajeva i procvale u zrelom baroku zahvaljujući njemačkim graditeljima i skladateljima. Kad je barok prestao postojati, mnogi ga nisu razumjeli, da bismo mi kasnije shvatili kako su nas skladatelji iz razdoblja baroka uveli u glazbu 20. stoljeća“, zaključio je šarmantni glazbenik.