Cernik je rodno mjesto patera Željka gdje je smješten franjevački samostan, znamenitost cijeloga kraja. Barokni sklop franjevačkog samostana sa crkvom Sv. Petra u Cerniku smješten je u brežuljkastom predjelu na obroncima Psunja nedaleko od Nove Gradiške. Središnja vrijednost i zanimljivost samostana je arheološka zbirka nalazaka iz Svete zemlje koju je prikupio i na znanstvenoj razini muzeološki prezentirao pater Tomislav Vuk. Između ostalih brojnih zanimljivosti koje smo vidjeli u samostanu možemo izdvojiti lijepi klaustar-središnje samostansko dvorište, samostansku blagovaonicu-refektorij sa oslikanim svodom i vrijednim intarziranim vratima iz 1734. godine te izložene primjerke svetog Pisma na hebrejskom, grčkom, latinskom i hrvatskom jeziku kao i nekoliko vrijednih reprint izdanja. Crkva Sv. Petra s bogatim oltarom i ostalim baroknim interijerom te lijepim orguljama također je vrijedna za posjetiti. Okoliš ovoga zdanja čine samostanke livade, voćnjak i šuma s ovcama i jelenskom divljači, dijelom nekadašnjeg Zoo-vrta. Nakon razgledanja samostanskih zanimljivosti uz stručna objašnjenja, ljubaznošću gvardijana p. Josipa i Lidije sestre patera Željka osvježili smo se kavom i odličnim kolačima te nastavili naše putovanje prema crkvici Sv. Leonarda.
Crkva Sv. Leonarda izgrađena je na brežuljku iznad Cernika 1751. godine na mjestu okupljališta katoličkog puka u vrijeme turske okupacije gdje je tada postojala lipa i čudotvorni bunar - mjesto ozdravljenja bolesnih koji postoji još i danas. Nakon razdoblja potpune dotrajalosti 2002. godine crkva je obnovljena trudom i sredstvima franjevaca i vjernika.
Sa brežuljka s crkvom Sv. Leonarda pješke smo se ugodnom šetnjom spustili do sela i posjetili imanje obitelji Kovačević. Ovdje smo vidjeli stado simpatičnih magaraca kao i nekoliko vrlo lijepih konja te nakon ponovnog osvježenja zahvalili se domaćinima i krenuli prema Novoj Gradiški.
U Cerniku smo još zastali u kući kipara Josipa i Maria Bićanića gdje smo vidjeli niz vrlo osebujnih skulptura izrađenih u originalnoj tehnici obojanog drva visokog umjetničkog dometa (Mario Bićanić). Ručali smo u Novoj Gradiški u hotelu Tomislav, zanimljivoj rekonstrukciji nekadašnjega župnog ureda. Nakon ručka uz kratko zaustavljanje na Strmcu nastavili smo putovanje prema Požegi.
Stigavši u Požegu posjetili smo franjevački samostan sa crkvom Duha Svetoga koja potječe još iz davnog 13 stoljeća. Ovo je također veliko barokno zdanje sa središnjim atrijem, zanimljivom crkvom s tragovima prvobitne srednjevjekovne sakralne arhitekture kao i džamije također smještene u crkvi, naravno u vrijeme turske okupacije. Nakon zanimljivog izlaganja gvardijana i odmora uz kavu, zaputili smo se put Osijeka gdje smo stigli oko 19.00 sati te se prije rastanka naravno zahvalili pateru Željku na vrlo zanimljivu putovanju.
<< arhiva