6. veljače 2005.
ODRŽAN SEMINAR RANJENO DIJETE
) |
 |
Duhovno-psihološki seminar "Ranjeno dijete" održan je u osječkoj Tvrđi u franjevačkom samostanu od 4. do 6. veljače. Na seminaru, na kojem je sudjelovalo dvadeset i četvero sudionika, voditelji Vesna Gračner, prof. psihologije i dr. Mirko Mataušić, teolog i komunikolog, govorili su o tome kako traume iz djetinjstva utječu na oblikovanje struktura ličnosti, te na probleme koje ljudi imaju u odraslom dobu. |
Svaki čovjek ima u sebi Istinsko ja ili onu dobru jezgru, u kojoj je on vjerna slika Božja. No taj dio je u većoj ili manjoj mjeri prekriven cijelim nizom negativnosti koje teologija prepoznaje kao posljedice istočnoga grijeha, a psihologija kao rezultat odrastanja djeteta u nesavršenim okolnostima. U vrijeme najranijega djetinjstva i kasnije dijete stvara krive zaključke, negativne stavove i osjećaje, koje neki psiholozi rado nazivaju zajedničkim nazivom «ranjeno dijete». Ti fragmenti dječje psihe onemogućuju u različitoj mjeri i na različitim područjima pun i uspješan ljudski život. Često uvjetovana ljubav roditelja (poruka djetetu: Ako ne budeš dobar, mama te neće voljeti) izaziva u djetetu stvaranje maske ispod koje dijete potiskuje svoje negativnosti i ponaša se kao da ih nema, a one onda iz podsvijesti upravljaju njegovim životom. Jedna od tih negativnosti jest i kriva slika Boga, koja nastaje pod utjecajem emocionalne slike roditelja koji su bili nesavršeni i nisu djetetu mogli dati ljubav koja mu je bila potrebna. Ta slika Boga određuje i temeljni stav čovjekov prema životu. Stoga je važno doći do te slike i ispraviti je, spoznati Boga kao Ljubav i njegove zakone koji su zakoni ljubavi i čije vršenje nam omogućuje najveću sreću i radost. A isto tako je važno prepoznati i sve druge svoje negativnosti, iznad svega negativne osjećaje koji upravljaju ljudskim ponašanjem, te ih transformirati u pozitivne. U tom najvažnijem poslu koji čovjek treba činiti u ovom životu, ima on Boga kao prijatelja i saveznika, koji mu pomaže u borbi protiv njegova unutrašnjeg neprijatelja, ili tradicionalnim rječnikom rečeno, protiv grešne ljudske naravi. Da bi u tome bio uspješniji, udružuje se s drugim ljudima, posebno u Crkvi – zajednici Kristovih vjernika koji idu Kristovim putem prema punini života. Ovaj pristup, koji uspješno povezuje spoznaje psihologije s kršćanskim vjerovanjem i crkvenom praksom, mnogim je ljudima pomogao da uspješno rješavaju svoje životne probleme, te ostvaruju veću radost i zadovoljstvo u životu… |